Erektilna disfunkcija

Erekcija se definiše kao neurovaskularni fenomen pod uticajem hormonalne kontrole. Erektilna disfunkcija (ED) je mnogo poznatija pod nazivom impotencija. ED se definiše kao stalna nemogućnost postizanja i održavanja erekcije koja je dovoljna za seksualni čin. Iako je to benigno stanje, u značajnoj meri utiče na fizičko i psihosocijalno zdravlje muškarca kao i na kvalitet života onih koji je imaju kao i njihovih partnera i porodice.

Problem se sreće u svim društvima nezavisno od stepena ekonomskog razvoja. Prema studijama sprovedenim u velikom broju zemalja učestalost se kreće i do 50% i češće je sa starijom životnom dobi. Naravno, nisu svi oblici ED isti. Delimo ih na blage umerene i izražene.

Faktori rizika za nastanak ED su isti kao i faktori rizija za nastanak kardiovaskularnih bolesti (npr nedostatak fizičke aktivnosti, gojaznost, pušenje, hiperholesterolemija, metabolički sindrom) pri čemu se neki od faktora mogu modifikovati.  NA primer, kod muškaraca srednje životne dobi koji počnu sa vežbanjem rizik se smanjuje za 70% u poredjenju sa ljudima koji nastavljaju da žive sedanternim tipom života. Slični efekti se vide i kod ljudi koji znajačno poprave BMI (body mass index)- gubitak telesne težine i indeks fizičke aktivnosti.

Spisak oboljenja koja mogu dovesti do ED je veliki i delimo ih na:

Vaskulrna oboljenja (kardiovaskularne bolesti, hipertenzija, dijebetes, hiperlipidemija, pušenje, prethodno hirurško lečenje – radikalna prostatektomija ili radioterapija organa male karlice ili retroperitoneuma), neurološka  (centralni deo: multipla skleroza, multiple atrofije, parkinsonova bolest, tumori, šlog oštećenja kičmene moždine i periferni deo: dijabetes, alkoholizam, uremija, polineuropatije, hirurgija male karlice i/ili retroperitoneuma), anatomska ili strukturna oboljenja penisa (Pejronijeva bolest, fracture penisa, hipo ili epispadije, mikropenis), endokrina oboljenja (hipogonadizam, hiperprolaktinemija, hiper ili hipotiroidizam, Kušingova bolest), uzrokovane lekovima (antihipertenzivi, antidepresivi, antipsihotici, antihistaminici, droge) i psihogena oboljenja (opšteg tipa i vezana za situaciju – partner, mesto, stres)

Da bi pristupili lečenju neophodno je uzeti detaljne podatke o nastanku problema, obaviti pregled i uraditi labaratorijske preglede (opšte lab analize, testosteron u krvi, a prema nalazima i neke dopunske i ciljane testove). Poželjno je da pregledima (ako ne prvom onda drugom) prisustvuje i partnerka.

Važno je reći da je ED često prvi znak pojave kardiovaskularnih oboljenja jer su neke studije pokazale da se simptomi i znaci ED javljaju na oko 3 godine pre pojave oboljenja srca i krvnih sudova.

Kod nekih pacijenata se već na osnovu osnovnih pregleda može otpočeti terapija dok će kod nekih morati da se obave specifični testovi i intervencije (test noćne erekcije, intrakavernozni test, dopler krvnih sudova penisa, arteriografija sa kavernozografijom i kavernozometrijom, pregled psihijatra koji se bavi ED, hirurška korekcija anomalija i oboljenja penisa).

Na osnovu dobijenih nalaza započinje se sa terapijom koja može biti u formi lekova iz grupe 5PDE inhibitora (Sildenafil, Tadalafil, Vardenafil) kao i neki drugi oralni preparati za čiju upotrebu nema dovoljno medicinski potvrdjenih dokaza. Koriste se i pomoćna lekovita sredstva čiji je efekat često diskutabilan. Drugu mogućnost u lečenju predstavlja upotreba aparata na bazi vakuma (npr VEP aparat). Ukoliko se ne ostvari efekat sa prvom terapijskom linijom prelazi se na intrakavernozne injekcije, a ako i one nemaju efekta ostaje samo ugradnja penilnih proteza.

Treba naglasiti da sprovodjenje dijagnostičkih procedura kao i ordiniranje terapije predstavlja vrlo osetljivu oblast kojom se bavi mali broj urologa. Komplikacije koje mogu nastati tokom primene terapije moraju biti prepoznate na vreme i sa njima mora biti upoznat i pacijent kako bi se izbegle neželjene posledice.